LICE MOGA LICA

U organizaciji Fotokluba Rijeka priređujemo izložbu „Lice moga lica“ Željke Momirov iz Beograda.

Izložba je dio Izložbenog programa Galerije Principij. S obzirom na to da je prostor galerije premalen zbog opsega i koncepta izložbe, postavljamo je u Muzeju grada Rijeke.

Izložba je otvorena od 4. do 30. travnja 2019.

Željka Momirov rođena je u Novom Sadu 1962. god. Diplomirala je na Univerzitetu umetnosti u Beogradu 1987. god. – Fakultet primenjenih umetnosti, katedra kiparstva, smjer Skulptura u prostoru i arhitekturi. God. 1993. završila je magisterij na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu. Član je ULUPUDS-a (Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajna Srbije) i ULUS-a (Udruženje likovnih umjetnika Srbije). God. 2008.stekla je status istaknutog umjetnika Republike Srbije. U periodu 2008. – 2009. god. savjetnik je za kulturu GO Novi Beograd. Od 2008. god. umjetnički je rukovodilac Blok galerije, Novi Beograd. Od 2018. god. u zvanju redovnog profesora predaje skulpturu na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju. Živi i stvara u Beogradu.

Dobitnica je više nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad i ima više od trideset skulptura postavljenih u javnom prostoru bivše Jugoslavije. Dosad je sudjelovala na više od 400 skupnih izložbi i 50 samostalnih u zemlji i inozemstvu.

LICE MOGA LICA

Revolucija još uvijek traje. Revolucija mora biti kontinuirana i trajna. Pojam revolucije nije rezerviran samo za političko-ideološki prostor, već je važniji i formalno i suštinski u povijesno-evolutivnoj spirali umjetničkih praksi. Dakle, spominjući revoluciju, mislim na sve moguće pobune protiv standardizacije stvaralaštva. Mislim i na otkriće fotografije te njenu povijesnu ulogu, a pogotovo njenu današnju društvenu i umjetničku sveprisutnost, utjecaj i moć.

Fotografija kao moćna vizualna platforma dominira današnjima medijima, a znatno je ima i u odnosu na druge likovne prakse i u odnosu na ranija vremena. Razlog je, svakako, u snazi njenoga uvjeravanja, iako znamo da to danas može biti lažno,  te u lakoći i pouzdanosti njena nastajanja. I pod pojmom revolucije pomislio sam i na prve likovne predstave,  predstave čovjeka, a to se desilo i u fotografiji. Prve fotografske teme i motivi bili su portreti, bila su ljudska lica. Revolucija je baš u tome što svaki put iznova kroz likovne izložbe gledamo predstavu čovjeka i uvijek u toj predstavi mjerimo i etičke i estetske dimenzije i vremena i društva u kojem te predstave nastaju. I zato je revolucija poželjna i mora biti trajna. Fotografija je fascinantna do te mjere da u sebi sadrži sve moguće civilizacijske krajnosti i zbog toga je dnevna doza njenoga adrenalina neminovna –  bilo to ozbiljno umjetničko stvaranje ili lapidarne vijesti na društvenim mrežama. 

Željka Momirov oprostoruje svoju ideju u mediju fotografije, a  polazište joj je vlastito lice ili lice drage osobe. Bolje je reći lice osobe iz kojega i naše lice izvire. Vlastito lice umnožava se, ponavlja poput najsvetije mantre. Vlastito se lice uvijek iznova s drugačijim grafizmom, drugačijim rasterskim uzorkom trajno i neprestano mijenja.  Vlastito lice vibrira i u sebi sabire sva ovozemaljska lica. Zagledanost u vlastito lice nije Narcisova  fascinacija iznad jezera,  već moguća mjera vlastitosti u ovome svijetu depersonalizacija.  Ponavljati sebe i svaki put u novome grafičkom kontekstu može biti beskrajna likovna igra ili beskonačna slagalica, ali u toj repeticiji vlastitosti  ogleda se snažna metafora ovovremenosti – metafora koja obrazlaže bešćutnost  komercijalizacije svega i svačega,  moć i neizbježnost mjere stjecanja kapitala. Ustvari,  taj kapital u sprezi s još pokojom važnom karikom iz časa u čas i u kontinuitetu nudi i proizvodi iluziju života. Iluzija, ma kolika joj želja za uvjerljivošću bila velika,  uvijek u svojoj podlozi ima nestalnost i čak nekontroliranu mijenu. U toj globalno razasutoj iluziji i podržanoj od aktualnih politika i ideologija u  „kuhinjama“  korporativnoga kapitala kada privatni život postaje javna trgovina za šaku novčića ili pet minuta slave,  uvijek je pojedinac u pobuni. Kada nas drskost korporativnoga kapitala i duhovno i materijalno, bez naše vlastite volje, razgolićuje i svodi na bezličnu jedinku, naša se autorica snažno buni i jednostavnim, ali djelotvornim sredstvima nudi svoje vlastito Ja: svoju ličnost, svoj personality.  Mediji su već odavno kroz različite forme našu privatnost učinile „javnim dobrom“ i izmiješali do te mjere privatno i javno da se gubi smisao i etičkoga i estetskoga tumačenja ovih praksi. Smisao svojevrsnoga poistovjećivanja privatnoga i javnoga ima za cilj dezorijentaciju pojedinca,  tj. činiti ga bezličnim.  U tom i takvom nepreglednom javnom šumu  Željka Momirov vrlo jasno i nedvosmisleno ponavlja svoje lice nebrojeno puta i svako novo ponavljanje je kao najtiše izgovoreno: Ovo sam ja,  i ovo sam ja,  i baš ovakva hoću biti. I svaka, ova šaptom izgovorena potvrda sebe same,  ima odjek najjačega vriska, ima snagu najveće buke. Ima snagu i moć koja obavezuje nas promatrače, dok se ogledamo u ponavljanjima autoričinoga lica, da  pitamo sebe: A gdje smo mi sami,  imali nas? I ako ima, koliko i kako nas ima?

Autorica istražuje, propituje vlastiti identitet, propituje samu sebe kroz umnoženost vlastitih lica poslaganih tako da se jedno u drugo prelijevaju pa se u konačnici  u njima i sami promatrači ogledaju. U ovoj svjesnoj diseminaciji vlastitosti,  slika ruže kao motiv važna je ekstenzija u propitivanju cjelovitosti sebe. Ako Željka Momirov kroz sliku vlastitoga lica propituje univerzalno značenje identiteta – vašega, moga ili bilo čijega drugoga, kroz sliku ruže kao univerzalnoga simbola propituje tajnu vlastitoga pojma sebe. Poimajući značenje ruže iz grčke ili rimske mitologiji, onda slika ruže nije slika ruže,  već su to vibracije  najintimnijega autoričinoga Ja. Ako jest ruža simbol ljubavi, simbol erosa, simbol ljepote, simbol tajni, simbol nas samih, onda nam autorica ovom simbiozom slike lica svoga i slike ruže jasno poručuje: Čuvajte vlastito Ja!

Borislav Božić, prof.

Bookmark the permalink.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *