LICE MOGA LIC
Željka Momirov oprostoruje svoju ideju u mediju fotografije, a polazište joj je vlastito lice ili lice drage osobe. Bolje je reći lice osobe iz kojega i naše lice izvire. Vlastito lice umnožava se, ponavlja poput najsvetije mantre. Vlastito se lice uvijek iznova s drugačijim grafizmom, drugačijim rasterskim uzorkom trajno i neprestano mijenja. Vlastito lice vibrira i u sebi sabire sva ovozemaljska lica.
ČOVJEK PLANINA
Dvije strasti odredile su Stankov[1]život – fotografija i planina. Može se reći i planina, i fotografija, i jedno i drugo istovremeno se odvijalo i živjelo u Stankovoj realnosti i bilo je sveprisutno; fotografija po naravi tehnologije, a planine po geografskoj datosti. Sjedinjenje fotografije i planine u njegovu životu nije ništa neobično jer povijest potvrđuje da su prvi pejzažni fotografi bili planinari ili, pak, prvi su planinari bili istovremeno i prvi pejzažni fotografi.
[1] Naime, pravo ime mu je Stanislav, ali za prijatelje je bio Stanko, a i ja sam ga pod tim imenom upoznao i tako ću ga i u ovom tekstu oslovljavati.